Etnološka i kulturnoantropološka perspektiva istraživanja prehrambenih navika i tradicija ukazuje na kompleksnu mrežu značenja koja pridajemo hrani ili piću te praksama njihove proizvodnje i konzumacije. Struka je kroz svoj razvoj bila usmjerena na istraživanja oruđa i sprava vezanih uz ratarstvo i stočarstvo, zatim na istraživanje i bilježenje kuhinjskoga pribora i inventara kroz povijest te na tretman određenih namirnica i načine spravljanja jela. Također, u fokusu istraživanja našle su se različite tradicije i prakse konzumacije, kao i otkrivanje slojeva te ispreplitanje međusobnih utjecaja na prehrambene navike sve do pitanja muzealizacije i mehanizama očuvanja hrane kao nematerijalne kulturne baštine. Moguće je opaziti kako je izbor hrane kroz povijest uvelike utjecao na oblikovanje svijeta koji danas poznajemo.

 

Hrana i piće isprepleteni su gotovo sa svim životnim aspektima. Izbor hrane i pića odraz je identiteta i konteksta u kojem živimo. Hranom i pićem izražavamo ljubav i zajedništvo, no isto tako otpor i neprihvaćanje drugoga i drugačijega. Izbor hrane i pića dio je svakodnevnoga života, to su, dakako, i nabavka namirnica, priprema obroka, konzumiranje hrane i pića u krugu obitelji ili prijatelja, možda samostalno, u javnom prostoru ili u privatnosti doma. Iako pitanje prehrane sve više zaposjeda našu stvarnost u smislu posljedica koje zagađenje planeta ima na naše zdravlje i na proizvodnju hrane općenito, u svakodnevnom životu još uvijek je moguće slijediti rutinu u spravljanju obroka i nabavci ili proizvodnji određene hrane.

No, što se događa kada se ustaljene prakse proizvodnje, nabavke, distribucije hrane naruše ili poremete u kriznim vremenima kao što su ratovi, pandemije, prirodne katastrofe poput poplava, potresa, suša i nerodnih godina? Koje su tada strategije nabavke namirnica? Kako se mijenja odnos prema hrani? Koje su tada promjene u svakodnevnoj pripremi (obiteljskih) obroka? Što se događa kada se uvriježeni sustavi opskrbe hranom uruše i prestaju funkcionirati, poput tržnica?

 

Kao svjedoci pandemije uzrokovane virusom COVID-19 i karantene, možemo se zapitati kako virtualne društvene mreže u spomenutim situacijama utječu na nabavku i pripremu hrane? Kako i koliko sve spomenuto utječe na društvenu interakciju?  Kako se zatvaranje javnih mjesta povezanih s konzumacijom hrane i pića, poput restorana i kafića, odražava na svakodnevni i društveni život pojedinca i grupa? Doživljavaju li spomenuta mjesta odnosno prostori prenamjenu ili mijenjaju način rada? Kako se u kriznim vremenima nosi s glađu? Kako joj se odupire ili zatomljuje? Što se događa kada medij hrane biva ogoljen i sveden na puko zadovoljenje primarne biološke potrebe? Što se događa s ranjivim, izloženim skupinama poput beskućnika, migranata, osoba slaboga imovinskog stanja? Razvijaju li se tada kroz hranu ili prehrambene prakse solidarnost i empatija ili možda rezignacija?

 

Tema hrane u kriznim vremenima nametnula se gotovo sama od sebe, potaknuta pandemijom  te karantenom koja je uslijedila i ograničila fizičko kretanje građana mnogih zemalja i snažno utjecala na svjetsko gospodarstvo. U vrijeme pandemije i karantene razorni potres pogodio je Zagreb i njegovu okolicu. Velik broj ljudi izmješten je iz svojih domova ili pak u oštećenim domovima pokušava živjeti u poremećenoj stvarnosti bez vode, tople vode, električne energije ili grijanja.

 

Iako je tema potaknuta suvremenom situacijom, pitanja vezana uz kulturu prehrane u kriznim vremenima su stalna. Ona otvaraju mogućnost da se progovori o teškim razdobljima u prošlosti koja su obilježila povijest određenih područja, mjesta, zajednica, pojedinaca. Slijedom toga, doprinos ovom skupu bili bi osvrti i promišljanja suvremene situacije u kojoj se svijet našao, ali i istraživanja koja iz etnološke i kulturno-antropološke perspektive analiziraju razdoblja gladi, bolesti i drugih kriza koja narušavaju svakodnevni život i, posljedično, odnos prema hrani i piću te praksama njihove proizvodnje, distribucije i konzumacije.