Tekstovi u Zborniku analizi i interpretaciji specifične arhitektonske tipologije – multifunkcionalnih građevina za obrazovanje i kulture – prilaze iz različitih aspekata, stavljajući arhitektonsku djelatnost i pojedinačne primjere građevina i ustanova u relaciju sa širim političkim, društvenim i teorijskim kontekstima. Radovi ukazuju na mreže velikog broja multifunkcionalnih građevina i ustanova za obrazovanje i kulturu u pojedinim nacionalnim državama, koje su tijekom druge polovice 20. st. građene i osnivane u gradovima i selima s ciljem provođenja kulturnog prosvjećivanja, promicanja političkih uvjerenja i organiziranja društvenih aktivnosti.
U tumačenju razvoja tipologije ukazuje se na postojanje brojnih taksonomskih kategorija koje su razvijene s ciljem diferenciranja odnosa pojedinih funkcija unutar ove arhitektonske tipologije, ali i zbog značenjskog i ideološkog odmicanja od funkcija i društvenih uloga ustanova prethodnih društveno-političkih razdoblja. Različitost i brojnost naziva koje su korišteni – između pojedinih zemalja, i unutar svake pojedine zemlje (u različitim političkim sustavima, kao i njihovo paralelno postojanje) – svjedoči o značenjskim gradacijama koje su teško razumljive onima koji ne poznaju politički i društveni kontekst vremena. U okolnostima političkih promjena u postsocijalističkom razdoblju brojne građevine, kompleksi i ustanove izgubili ranije funkcije, koje u međuvremenu nisu zamijenjene novima. Polazeći od specifičnosti arhitektonske tipologije, tekstovi u ovom Zborniku rasvjetljavaju kontekste njihovih transformacija u širokom rasponu pitanja, od ključnih uloga u društvenom životu do marginalizacije. Propitujući kontinuitet diskontinuiteta materijalnog i nematerijalnog nasljeđa, nastojimo ukazati na moguće smjernice studija održivosti kulturne baštine u danas jedino mogućem, proširenom polju suvremene kulture.
Zbornik radova dostupan je ovdje.