S tugom obavještavamo članove Hrvatskog etnološkog društva da je 31. listopada 2023. preminula prof. Beata Gotthardi Pavlovsky, jedna od najistaknutijih hrvatskih etnologinja-konzervatorica, članica Hrvatskog etnološkog društva i dobitnica „Nagrade Vicko Andrić“ za životno djelo.

BEATA GOTTHARDI PAVLOVSKY, prof. 

(31. svibnja 1926. – 31. listopada 2023.)

Beata Gotthardi Pavlovsky rođena je 1926. godine u selu Grana, kraj Novog Marofa, u Hrvatskom zagorju, gdje joj je u tom trenutku službovao otac i živjela obitelj. Gimnaziju je završila u Zagrebu, a studij etnologije i povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom razdoblja studiranja aktivno je pjevala i plesala u Folklornoj sekciji OKUD-a „Joža Vlahović“ iz Zagreba i to od samog osnutka sekcije, 1946. godine. Godine 1949. s prvom postavom te sekcije prešla je u tada osnovani profesionalni folklorni Ansambl LADO u kojem je ostala do početka 1950-ih, nakon čega završava fakultet.

Nakon kraćeg razdoblja suradnje u Pomorsko-povijesnom muzeju Rijeka zaposlila se 1962. godine u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Rijeka (današnji Konzervatorski odjel u Rijeci, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH), kao tada jedini terenski aktivni etnolog (etnologinja!) u dotičnoj službi u Hrvatskoj. Sve do umirovljenja krajem 1991. godine kao etnologinja-konzervatorica bila je nadležna za čitavo (hrvatsko) područje Istre, cijelo Hrvatsko primorje (kopno i otoke, zaključno s Pagom), te Općine Delnice i Čabar u Gorskom kotaru. Registrirala je velik broj materijalnih kulturnih dobara (objekata i zona), a evidentirala ih je još i više. Tijekom svoga predanog dugogodišnjeg rada u službi zaštite kulturne baštine bila je mentorica i nadahnuće mnogim mladim konzervatorima.

Stručno najzanimljiviji dio profesionalnog rada Beate Gotthardi Pavlovsky predstavljaju njene anticipacije današnjih konzervatorskih kategorija. U prvoj polovini 1970-ih prva je primijenila tzv. krajobraznu zaštitu (kulturni krajolik), tada je metodološki korektno nominirajući kao registraciju „etnografskih zona“. Hodanje korak ispred domaće stručne prakse ne samo da se prepoznaje po usvajanju ove kategorije (kasnije često kao skraćen pojam „etnozona“), već i po povoljnim revizijama, kao i po oživljavanju kulturnih praksi unutar tako definiranih cjelina. 

U skladu s takvim vrlo naprednim stručnim promišljanjima već je1967. godine, ustvrdila da “nematerijalni dio kulturno-povijesnog, etnografskog i folklornog fundusa ima spomeničnu vrijednost kao i materijalni“ te je prva u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji počela javno govoriti i pisati o važnosti i potrebi zaštite nematerijalne kulturne baštine – mnogo godina prije nego li se o tome počelo službeno razmišljati na svjetskoj razini, tj. na razini UNESCO-a.

Bila je ekspertna poznavateljica tradicijskih plesova i nošnji otoka Krka te autorica etnografskog postava muzeja franjevačkog samostana na otočiću Košljunu kraj Punta na otoku Krku. 

Kao društveno angažirana osoba, osim kroz svoje stručne članke i poglavlja objavljena u monografijama, zbornicima i stručnim časopisima, svoje je stavove javno iznosila i u komentarima, autorskim tekstovima i intervjuima u medijima – ponajviše u riječkom Novom listu. Bila je i stručna suradnica i/ili scenaristica mnogih dokumentarnih etnografskih TV emisija na Radioteleviziji Zagreb/HRT-u. Već se 1968. godine prihvatila najupečatljivijeg načina popularizacije struke – stručnog suradništva u snimanju dokumentarnih filmova za televizijsku produkciju. (npr. Kastavski zvončari (1968.), Zač nismo od včera (serijal 1972.-1975.) Nakon umirovljenja i dalje je ostala aktivna u popularizaciji svoje struke. Za svoj je izuzetan doprinos struci 2021. godine primila „Nagradu Vicko Andrić“ za životno djelo.

***

Posljednji ispraćaj Beate Gotthardi Pavlovsky bit će u ponedjeljak 6. studenoga 2023. u 12:00 u Velikoj dvorani zagrebačkog Krematorija.